Staračka dalekovidnost

presbiopija_1

 

Staračka dalekovidnost ili presbiopija nastaje zbog toga što oko nakon određene dobi izgubi mogućnost izoštravanja na bliske predmete. Česti simptomi su umor očiju ili glavobolja pri radu na blizinu. Presbiopija je povezana sa starenjem i u određenoj dobi naočale postaju neizbježne.

 

Uzrok presbiopije

presbiopija_3

 

Starenjem naše tijelo gubi svoju elastičnost. Kad npr. stari koža, ona gubi svoju elastičnost te dobivamo bore. Slično tome je i s okom – kad naša leća starenjem izgubi dio svoje elastičnosti, smanji se njena mogućnost fokusiranja predmeta na različitim udaljenostima te mogućnost mijenjanja oblika očne leće, a to mijenjanje oblika omogućava akomodaciju. Proces gubitka elastičnosti je postupan. Puno prije nego što shvatimo da imamo poteškoće s izoštravanjem vida, očna leća je već počela gubiti sposobnost širenja i sužavanja.

Kada se presbiopija pojavljuje?

Fleksibilnost očne leće počinje se smanjivati još u mladosti. Dob u kojoj primijetimo staračku dalekovidnost varira, ali obično se to dogodi oko 40. godine života. Približno se može reći da potrebna korekcija na blizinu u 45. godini života iznosi od 0.5 do 1 dioptrije, u 50. godini života od 1.5 do 2 dioptrije, a sa svakih idućih 5 godina života povećava se za 0.5 dioptrija. Staračka dalekovidnost ili presbiopija zahvaća svakoga i ne postoji nikakva prevencija.

Kako se presbiopija korigira?

Korekcija staračke dalekovidnosti mora biti individualna. Količina akomodacije se kod svakog čovjeka, ali i u svakom oku, može razlikovati. Stoga je potrebno prepisati najslabije dioptrijske leće koje su dovoljne za dobar i ugodan vid. Pri izradi naočala potrebno je posebnu pažnju posvetiti udaljenosti na kojoj čovjek obično čita ili radi, jer u nekim zanimanjima oštar i jasan vid je od najveće važnosti.

presbiopija_4

Najčešća korekcija su još uvijek dioptrijske naočale. Ovisno o tome koju udaljenost pacijent treba korigirati, koriste se naočale s jednim žarištem koje pružaju korekciju samo na blizinu – to su jednojakosne leće, a više o njima možete pročitati na linku (link?). Ako pacijent ne želi stalno skidati i stavljati naočale, mogu se odabrati bifokalne ili multifokalne leće (link?) koje ispravljaju vid na različitim udaljenostima. U manjoj se mjeri za korekciju koriste kontaktne leće ili mikrokirurški zahvati.